 |
|
|
Autori: Josip Repac i Josip Smolkovic
|
|
|
Dolaskom Hrvata na podrucje Turopolja neizostavno se nametnula potreba izgradnje kako ljudskih nastambi, tako i gospodarskih. Najprikljadniji materijal cinile su sume-drvo jer je podrucje bilo bogato hrastom luznjakom i kitnjakom. Ostatke drvenog graditeljstva nalazimo i danas, koje bi svakako trebalo zastiti, posvetiti im vise paznje kako bi ih kao kulturno, etnoloske spomenike ostavili buducim generacijama.
U nizinskom dijelu Turopolja koje je cesto bilo izlozeno poplavama od nabujale Save nalazimo nastambe-cardake, kurije, koji su gradeni od planki hrasta luznjaka. U pocetku su planke bile tesane a kasnije su hrastovi trupci bili piljeni velikim rucnim pilama jarmacama. Temelji gradevina izradivani su od debljih planki tzv. "podlaka" koje su na coskovima i spojevima postavljene ne sire hrastove komade zvane "dedki". Planke su spajane drvenim klinovima, a coskovi su "zadelavani" na "hrvaski" nacin zvani "hrvaski vugel". Krovna konstrukcija bila je takoder drvena svedena obicno na "dvije vode" , a za pokrov obicno je sluzila slama od razi tzv. "sop", a u novije doba zamjenjuje je drvena sindra i crijep. Slama sop bila je vezena u snopove, a oni su se vezali za krovnu konstrukciju pomocu prutica i vrbovog siblja. Ovakav pokrov bio je dobra izolacija od zimskih hladnoca i ljetnih vrucina.
Stambene zgrade hize imale su samo najnuznije prostorije i to: "pristucek"-rekli bi hodnik iz kojeg se ulazilo u kuhinju i u jednu obicnu vecu dnevnu prostoriju koja je ujedno sluzila kao spavaca soba. Prostorije su imale samo najnuznije prozore-okna malih dimenzija sto je svakako imalo svojih razloga. Navecer su ukucani osiguravali ulazak u hizu zasunima tzv. "skelkama" .
Gospodarske zgrade, stale, svinjci, sjenici, itd. Takoder su gradeni od hrastovine. Bili su obicno jednostavnije i nize konstrukcije smjestene uglavnom u drugom planu dvorista iza kuca hiza .
Posebno su se u ovom kraju njegovale "kleti "-gradevine manjih dimenzija, narociti lijepo ukrasenih zaselaka s narodnom ornamentikom, grbovima, te imenima vlasnika. Obicno smjestene u vinogradima jer je Turopolje i vinogradarski kraj. Sluzile su za smjestavanje vinogradarskog pribora, bacvi-"lajtov" i kao skloniste vinogradara u slucaju nevremena, gdje su se cesto nasli pajdasi uz domacu pjesmu i dobru pravu kapljicu.
Ne samo da je seljak za svoje osnovne potrebe gradio drvene gradevine, vec su crkve, skole, mostovi, ograde i drugo takoder gradeni od te stare turopoljske hrastovine koju bi trebali njegovati i zastititi da je ne unisti nebriga, zaborav i neke nove tehnologije, jer i kroz ovakvo specificno graditeljstvo iscitavamo nasu povijest i kulturu ovog kraja.